Dubrovački slikar Lukša Peko pripada malobrojnoj skupini najistaknutijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. Nadahnuti je autor složenog opusa.

Kontinuirano slika svaki dan u svom dubrovačkom atelijeru, povremeno uspješno izlažuć pojedine cikluse is svoga bogatog opusa.

Pred nama je drugi dio ciklusa ulja na manjim formata s krajobraznim motivima u čijem se središtu zrvali bjelina drevne crkvice, na kraju polja, nedaleko mora, prije uzvisina.

Svi putovi ovdje vode do crkvice, vode i pored nje dalje, još dalje, u nepoznato i daleko.

Motiv krajobraza s jakim bojama, ovdje pomalo preteže tamno plava i bjelinom davno izgrađenog i na sreću sačuvanog, očuvanog zdanja, odiše arkadijski. Zapravo, ne znamo je li pred našim očima zamišljaj lijepog, idealnog prostora ili je to fragment stvarnosti nedaleko od nas.

Mislimo kako bi blo dobro zastati pored crkvice, ući u njezin hlad, za trenutak se odmoriti i nastaviti ići dalje, kamo smo već naumili.

Taj boravak u malenom zdanju posebno bi me osokolio, ohrabrio i sigurnije bi koračao na nepoznatim stazama.

Prelijepi krajobrazi Lukše Peke, dani jednog vrelog ljeta, ustrajno zelenilo visokog drveća, vrelina zraka, potpuna tišina, sjećanje na davne divne dane.

Vrhunski ciklus akademskog umjetnika Lukše Peke.