U jubilarnoj 70. godini, natjecanje za pjesmu Eurovizije vraća se u Beč, u grad koji predstavlja simbol kulture i različitosti. Ovo je treći put da je Beč domaćin: prvi put je to bilo 1967., a posljednji put 2015. kada je održan 60. jubilarni Eurosong. Očekivanja su velika: Eurovizija bi trebala spajati i poslati poruku otvorenosti. Slogan glasi „Ujedinjeni glazbom - (u) srcu Europe" (United By Music - (In) The Heart Of Europe).

Ipak, upravo to postaje izazov koji raste iz godine u godinu - paralelno s političkim krizama koje pogađaju pojedine zemlje sudionice. Pjesma Eurovizije 2026. u Beču već se mjesecima nalazi u središtu žestokih rasprava. Radi se o političkim napetostima koje je sve teže ignorirati, unatoč tome što se godinama ponavlja da je ovo natjecanje apolitično.

Izrael u fokusu prosvjeda

Kao i prethodnih godina, Izrael je posebno u fokusu. U kontekstu rata u Gazi, aktivisti i dijelovi kulturne scene ponovno su pozivali na isključenje ili bojkot zemlje. Nedavno je više od 1.000 umjetnika potpisalo otvoreno pismo s jasnom porukom: Nema Pjesme Eurovizije dok god Izrael sudjeluje. Među pristašama inicijative „Nema glazbe za genocid" su međunarodne zvijezde poput Petera Gabriela, grupe Massive Attack, Rogera Watersa, Macklemora i Briana Ena.

Suprotstavljajući se tome, više od 1.000 članova industrije zabave, uključujući Helen Mirren, Amy Schumer i Genea Simmonsa, potpisali su krajem travnja otvoreno pismo proizraelske inicijative Kreativna zajednica za mir, u kojem su se zalagali za sudjelovanje Izraela. „Šokirani smo i razočarani što neki članovi industrije zabave pozivaju na isključenje Izraela iz natjecanja zbog njegovog odgovora na najveći masakr Židova od Holokausta", navodi se u pismu.

Neki odlaze - neki se vraćaju

Europska radiodifuzna unija (EBU) ostaje pri svojoj liniji da Izrael ne treba isključiti: natjecanje je udruženje javnih servisa, a ne vlada. Time Izrael ostaje dio Eurosonga. Bečka policija očekuje akcije ometanja i blokade, naročito na dan finala. Za 16. svibnja do sada su prijavljene demonstracije s oko 3.000 očekivanih sudionika iz propalestinskog okruženja, ali se pretpostavlja da će biti i drugih akcija. Očekuje se i dolazak demonstranata iz inozemstva.

Neke zemlje zbog sudjelovanja Izraela bojkotiraju Eurosong - neće poslati sudionike i neće ga prenositi. To su Irska, Nizozemska, Slovenija, Island - i Španjolska, koja spada u „veliku petorku", odnosno najveće financijere natjecanja. To se nikada ranije nije dogodilo. Međutim, na Euroviziju se ove godine vraćaju Moldavija, Bugarska, Rumunjska i Crna Gora.

Kritike na račun rumunjske pjesme

Pored geopolitičkih tema, i rumunjska pjesma je izazvala rasprave. Pjesma „Choke Me" (otprilike: „Davi me") pjevačice Alexandrei Căpișneanu pokazuje „alarmantno nepoštovanje zdravlja i dobrobiti mladih žena", izjavila je jedna profesorica prava za Guardian. Căpișneanu, između ostalog, pjeva: „Sve što mi treba je tvoja ljubav, želim da me daviš".

Nakon optužbi za veličanje nasilja, pjevačica je na Redditu objasnila da je „Choke Me" metafora za pritisak i unutarnje strahove koje čovjek sam sebi nameće; naslov i refren ne treba shvatiti doslovno. Reakcije pokazuju koliko je okruženje postalo osjetljivo. Ono što bi ranije prošlo kao ekscentrična inscenacija, danas se detaljno analizira i interpretira. Ipak, prašina oko pjesme se u međuvremenu slegla - prve probe su završene, a spektakl počinje za nekoliko dana.

Ukrajina: Veza s Njemačkom

Ukrajinska pjevačica Viktorija Leleka nastupa s pjesmom koja je nastala u Berlinu i koja mješavinom etno-popa i mjuzikla želi osvojiti srca fanova. Ukrajina spada u najuspješnije zemlje natjecanja i gotovo uvijek važi za favorita, a posljednji put je pobijedila 2022. godine s grupom Kalush Orchestra i pjesmom „Stefanija".

U vremenima političkih tenzija, doprinos Leleke pod nazivom „Ridnym" prati se s posebnom pažnjom. Pjesma opisuje unutarnju transformaciju, suočavanje sa strahom i snagu da se pronađe nada čak i u bezizlaznim situacijama.

Favoriti i trendovi

Glazbeno se nazire tipična eurovizijska godina: velike emocije, snažna scenografija i uvijek prisutan, plesni i eksplozivni elektropop. Pored uobičajenih favorita kao što su Švedska, Italija ili Francuska, proteklih dana se izdvojio novi favorit: Grčka šalje umjetnika Akilasa s pjesmom „Ferto" („Daj ovamo!"). Riječ je o energičnoj techno skladbi koja govori o beskonačnom konzumerizmu. Ova pjesma sve bolje kotira na kladionicama, a hoće li biti uspješna, pokazat će prvo polufinale u utorak (12. svibnja), kada će Akilas pjesmu izvesti uživo. Finska, s pop-klasičnim duom Linda Lampenius i Pete Parkonen, također nastupa u prvom polufinalu i njih dvoje također mogu računati na dobre šanse za pobjedu.

Kako stoje Srbija, Hrvatska i Crna Gora?

Srbiju u Beču predstavlja hard-rock skupina Lavina s pjesmom „Kraj mene", Hrvatsku etno-pop skupina Lelek s pjesmom „Andromeda", a Crnu GoruTamara Živković s pjesmom „Nova Zora". Sve tri zemlje nastupaju u prvom, vrlo jakom polufinalu 12. svibnja, s ukupno 15 sudionika od kojih 10 prolazi dalje. Prema kladionicama, sve tri zemlje imaju šanse za prolaz u finale, međutim, kada je riječ o ukupnom plasmanu, samo bi se Hrvatska mogla naći u prvoj polovici ljestvice. Austrija, kao domaćin, i Njemačka, kao članica „velike petorke", tradicionalno su izravni finalisti i nemaju priliku predstaviti se u polufinalima. Za obje zemlje sve će se odlučivati u velikom finalu, u subotu, 16. svibnja.