Turska kava nematerijalna je kulturna baština Turske, priznata od strane UNESCO-a, i predstavlja metodu pripreme nefiltrirane kave. Pržena, a zatim fino mljevena zrna kave kuhaju se u džezvi, često sa šećerom, te se poslužuju u fildžanima.

Dok se u Grčkoj za ovaj način pripreme kave nikako ne smije reći da je turska, već grčka, u Hrvatskoj i regiji često se koriste nazivi domaća ili turska kava.

Iako gotovo svi znaju kako se priprema ova kava, s vremenom smo - iz praktičnosti ili navike - počeli mijenjati tradicionalni način pripreme ovog napitka. Ako i vi čekate da voda proključa prije nego što dodate kavu, onda je cijelo vrijeme pripremate pogrešno!

Malo tko zna da prava aroma ne podnosi vrelinu kipuće vode. Tradicionalna metoda je sporija i zahtijeva strpljenje, ali zauzvrat nudi okus koji se ne zaboravlja. Umjesto da „spalite" kavu na sto stupnjeva, pokušajte ovako - onako kako su to radili stari majstori.

Voda u džezvi treba doći tik do vrenja. Onog trenutka kada počne „šaptati", maknite je s izvora topline. Tada se događa prava čarolija.

Prije nego što kava dotakne džezvu, odlijte malo te vruće vode u šalicu. To nije višak, već „čuvar pjene" koji će vam kasnije trebati.

U preostalu vodu dodajte kavu, lagano promiješajte i vratite džezvu na toplinu. Promatrajte kako se kava mirno i gusto diže prema rubu džezve. Čim dođe do vrha, maknite je i vratite vodu koju ste na početku odvojili.

Tek tada se kava vraća na izvor topline kako bi voda posljednji put proključala. Čim proključa, maknite je, dodajte žličicu hladne vode kako bi se talog „smirio" i slegnuo, ostavljajući na vrhu samo ono najbolje.

Neka vaša prva jutarnja šalica više ne bude samo navika, nego pravi ritual uživanja.