Jaz u planovima za skladištenje CO2

Ako se nacionalni planovi za uklanjanje CO2 iz atmosfere u potpunosti ispune i prema trenutno postojećim planovima, to i dalje neće biti dovoljno za ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 C. Nova studija objavljena u Nature Climate Change pokazuje da postoji jaz u nacionalnim planovima i realnom približavanju klimatskom cilju.

Održavanje globalnih temperatura ispod granice postavljene u Pariškom sporazumu iz 2015. zahtijeva brzo smanjenje emisija stakleničkih plinova. Istovremeno, ti scenariji zahtijevaju veliko oslanjanje na industrijske sposobnosti skladištenja CO2.

Kopnene metode

Autori procjenjuju da će se, ako zemlje provedu svoje nacionalne ciljeve, skladištenje CO2 povećati za do 1,9 milijardi tona godišnje do 2050. Metodama uklanjanja CO2 trenutno se izvlači oko tri milijarde tona plina godišnje. Gotovo sto posto toga radi se tzv. kopnenim metodama, poput pošumljavanja. No, ovim tempom do 2050. godine, manjak će (po tri različita scenarija) iznositi od 0,4 milijarde do 5,5 milijardi tona godišnje. Trenutačni planovi podrazumijevaju povećavanje skladištenja CO2 na 1,5 - 1,9 milijardi tona godišnje, no to nije dovoljno.

Uklanjanje CO2 odnosi se na metode koje izvlače CO2 iz zraka i skladište ga na neodređeno vrijeme na kopnu, u oceanu, u geološkim formacijama ili u raznim proizvodima. To, dakle, "uključuje ljudsko poboljšanje prirodnih procesa uklanjanja, ali isključuje prirodni unos koji nije uzrokovan izravno ljudskim aktivnostima", ističu znanstvenici. Prirodni unos su ogromne količine CO2 koje svake godine apsorbiraju kopno i oceani.

Kategorije skladištenja ugljika

Dokument grupira skladištenje ugljika u dvije kategorije. Konvencionalno skladištenje na kopnu. To uključuje pošumljavanje drvećem tamo gdje ga prije nije bilo, ali i pošumljavanje u smislu obnavljanja područja na kojima je drveće posječeno ili su šume degradirane. Druga kategorija su sve metode ekstrakcije CO2 koje se ne temelje na pošumljavanju. Na primjer, biougljen, izvlačenje iz zraka, geoenergija i skladištenje ugljika u zemlju.

Brzo smanjenje emisija ključno je za postizanje ovog cilja. Kako bi postigle napredak, zemlje moraju dostaviti - i redovito ažurirati - svoje planove za smanjenje emisija. Trenutačno postoji znatan "jaz u emisijama" između smanjenja uključenih u ove nacionalne prijedloge i onih potrebnih za ograničavanje zagrijavanja na 1,5 C, ističu znanstvenici i dodaju:

"Nadalje, primjećujemo da mnoge zemlje predlažu proširenje kopnenih uklanjanja, ali ni jedna se još nije posvetila značajnom povećanju novih metoda kao što su hvatanje i skladištenje ugljika bioenergije, biougljen ili izravno hvatanje i skladištenje ugljika iz zraka".

Netransparentnost u nacionalnim planovima

Unutar nacionalnih planova, nejasnoće i nedostatak transparentnosti dovode do širokih procjena ne samo toka korištenja zemljišta i impliciranih uklanjanja, već i ukupnih razina emisija. Ovi su problemi još očitiji s dugoročnim strategijama kojima nedostaje zajednička struktura izvješćivanja i gdje su temeljni scenariji ilustrativni, a ne formalne obveze.

Od COP28, samo je 68 zemalja (42 ako se zemlje EU-a vode kao jedna) zaista predalo dugoročnu strategiju. Nadalje, nemaju svi planovi povezani zakon o klimi u svojoj matičnoj jurisdikciji.

Unatoč tome, nacionalni planovi i dugoročne strategije među nekoliko su referentnih točaka dostupnih za procjenu nacionalnih prijedloga o skladištenju ugljika i jedini su dokumenti koji se mogu izvedivo analizirati i agregirati za globalnu procjenu. Stoga je ključno da buduća ponavljanja ovih dokumenata sadrže potrebnu transparentnost za procjenu nacionalnih ciljeva na temelju bruto emisija i uklanjanja.

Carbon Brief donosi mišljenje znanstvenika koji nije bio uključen u studiju, a prema kojem je uokvirivanje nedostatka dodatnih planova za skladištenje kao "jaz" - "zanimljiva ideja". Međutim, dodaje da to možda ne odražava "definitivnu potrebu za djelovanjem". Neki znanstvenici također tvrde da bi trebalo izbjegavati oslanjanje na skladištenje, jer to na kopnu može uzrokovati značajne ekološke i društvene rizike.

Drugi se brinu da bi obećanje o mogućnosti skladištenja u budućnosti moglo oslabiti poticaje za smanjenje upotrebe fosilnih goriva danas. Vodeći autor studije kaže za Carbon Brief da prepoznaje te zabrinutosti i da se potrudio raspraviti o njima u radu. Međutim, kaže da je izračun jaza u skladištenju važan za procjenu napretka nacija - te će omogućiti da se sazna jesu li zemlje premalo ili previše posvećene CDR-u u budućnosti.