Tržište dodataka prehrani doživljava nevjerojatan procvat, a jedan od najpopularnijih proizvoda među mladima postali su proteinski napitci. Šetajući teretanama, školskim igralištima ili skrolajući društvenim mrežama, teško je ne primijetiti tinejdžere koji redovito konzumiraju proteinske šejkove. Glavni motivi najčešće su brža izgradnja mišićne mase, bolji sportski rezultati ili jednostavno praktična zamjena za obrok. No, postavlja se ključno pitanje: jesu li proteinski napitci doista dobri i sigurni za zdravlje tinejdžera sa znanstvene strane?

Kako bismo donijeli ispravan zaključak, potrebno je sagledati biološke potrebe organizma u razvoju i analizirati što o tome govore klinička istraživanja.

Koliko je proteina zapravo potrebno tinejdžerima?

Proteini su osnovni gradivni blokovi ljudskog tijela, neophodni za rast mišića, kostiju, tkiva te pravilnu funkciju hormona i imunološkog sustava. Razdoblje adolescencije karakterizira nagli rast i razvoj, što znači da su potrebe za nutrijentima povišene.

Prema nutricionističkim smjernicama, prosječnom tinejdžeru (od 14 do 18 godina) potrebno je oko 0,85 grama proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno. Za mladog sportaša koji intenzivno trenira, ta se potreba može povećati na 1,2 do 2,0 grama po kilogramu.

Znanstvena istraživanja pokazuju da većina tinejdžera koji jedu uravnoteženu hranu (meso, ribu, jaja, mliječne proizvode, mahunarke i orašaste plodove) bez ikakvih problema unosi dovoljnu, pa čak i povećanu količinu proteina kroz redovitu prehranu.

Prednosti proteinskih napitaka: kada imaju smisla?

Znanost ne odbacuje proteinske praškove (poput proteina sirutke, odnosno whey proteina) kao inherentno opasne. Štoviše, u određenim kontroliranim situacijama, proteinski napitci mogu imati svoje prednosti:

• Vrhunski sport i oporavak: tinejdžeri koji se bave natjecateljskim sportom i imaju naporne treninge dva puta dnevno mogu profitirati od brze apsorpcije proteina sirutke nakon treninga kako bi ubrzali oporavak mišića.

• Selektivna prehrana ili deficit: kod adolescenata koji su izrazito izbirljivi u hrani, prakticiraju restriktivnu vegansku prehranu bez adekvatnog planiranja ili imaju medicinski dokazan pothranjenost, ovi napitci mogu poslužiti kao koristan nadomjestak.

• Praktičnost: u brzom ritmu školskih obaveza i treninga, proteinski šejk je nutritivno bolja opcija od brze hrane ili pekarskih proizvoda punih praznih kalorija.

Znanstvene činjenice o rizicima pretjeranog unosa

Ipak, nekontrolirana i pretjerana konzumacija proteinskih napitaka među mladima krije ozbiljne zdravstvene rizike na koje liječnici i znanstvenici neprestano upozoravaju.

1. Opterećenje bubrega i jetre

Ljudski organizam ne može pohraniti višak proteina. Kada tinejdžer unese znatno više proteina nego što tijelo može iskoristiti, jetra i bubrezi moraju raditi pojačano kako bi preradili i izbacili nusproizvode metabolizma (poput ureje). Dugotrajno preopterećenje može potencijalno ugroziti funkciju ovih organa, osobito ako mlada osoba ne pije dovoljno vode.

2. Problem s kvalitetom i regulacijom tržišta

Ovo je možda najveći rizik koji znanost naglašava. Dodaci prehrani nisu strogo regulirani poput lijekova. Neovisne laboratorijske analize često otkrivaju da proteinski praškovi na tržištu sadrže teške metale (poput olova, kadmija i žive), umjetne zaslađivače, pa čak i tragove nedopuštenih stimulansa ili hormona koji mogu ozbiljno narušiti endokrini sustav tinejdžera.

3. Zanemarivanje cjelovite hrane

Proteinski napitak pruža izolirani makronutrijent, ali mu nedostaju vlakna, vitamini, minerali i antioksidansi koje nalazimo u pravoj hrani. Oslanjanje na šejkove umjesto na kvalitetan obrok može dovesti do skrivenih nutritivnih deficita.

Što je najbolji izbor za mlade?

Znanstveni konsenzus je jasan: proteinski napitci nisu nužni za zdravlje većine tinejdžera, a pretjerano oslanjanje na njih može donijeti više štete nego koristi.

Cjelovita i uravnotežena hrana uvijek bi trebala biti na prvom mjestu. Ako tinejdžer sportaš doista ima povećane potrebe koje ne može zadovoljiti prehranom, uvođenje proteinskog praha trebalo bi provesti isključivo uz konzultaciju s liječnikom, nutricionistom ili stručnim trenerom, birajući isključivo proizvode provjerenih proizvođača s neovisnim certifikatima kvalitete. Zdravlje u razvoju nema cijenu, a prečaci do rezultata rijetko su dugoročno održivi.