Kronologija prosvjeda u Iranu

U Iranu su u noći na petak (9.1.) održane najveće demonstracije od početka najnovijeg vala prosvjeda - to pokazuju slike na društvenim mrežama. U glavnom gradu Teheranu okupile su se tisuće ljudi, a na fotografijama iz velegrada Abadana također se vide mase prosvjednika na ulicama, objavila je novinska agencija AFP.

Očevici su izvijestili o pripadnicima sigurnosnih snaga koji su koristili suzavac protiv maskiranih prosvjednika.

I iz drugih iranskih gradova, uključujući Tabriz na sjeveru zemlje i vjersko središte Mašhad, objavljene su snimke prosvjeda. U Tabrizu su ljudi, prema snimkama na internetskim mrežama, uzvikivali „Živio Pahlavi" - misleći na Rezu Pahlavija, sina šaha Reze Pahlavija, koji je svrgnut tijekom Islamske revolucije 1979. Prosvjednici su više puta uzvikivali parole koje su zahtijevale rušenje Islamske Republike, uključujući i „Pahlavi će se vratiti". Pahlavi je pozvao na prosvjede za četvrtak i petak.

Prosvjedi traju već dvanaest dana. Izbili su zbog visokih troškova života i lošeg gospodarskog stanja. Od početka vala prosvjeda 28. prosinca bilo je okupljanja u najmanje 50 naselja i gradova, ponajprije na zapadu zemlje.

Od 1999. godine Iran je više puta doživio velike, pretežno mirne prosvjede, koji su u prošlosti redovito bili nasilno gušeni.

Studentski prosvjedi u srpnju 1999. godine

Povod je bilo ukidanje reformistički orijentiranih novina Salam, protiv čega su studenti u Teheranu najprije mirno prosvjedovali. U noći 8. srpnja snage sigurnosti upale su u studentski dom i ubile najmanje jednog studenta. Operacija je izazvala nacionalne prosvjede koji su trajali nekoliko dana.

Basij milicija se nasilno obračunala s prosvjednicima. Ubijene su još najmanje četiri osobe, neki studenti su nestali bez traga, a uhićeno je između 1.200 i 1.400 ljudi.

"Zeleni pokret" u lipnju 2009. godine

Nakon spornih predsjedničkih izbora širom zemlje izbili su masovni prosvjedi, poznati kao Zeleni pokret. Milijuni Iranaca doveli su u pitanje službene rezultate izbora i optužili vladu Mahmuda Ahmadinedžada za izbornu prijevaru. Zelena je bila boja kampanje njegovog protukandidata Mir-Hoseina Mousavija.

Mirne demonstracije prerasle su u najveće prosvjede od Islamske revolucije 1979. Sigurnosne snage, Revolucionarna garda i Basij milicija upotrijebili su ogromnu silu protiv prosvjednika. Brojni ljudi su ubijeni ili ozlijeđeni, a tisuće su uhićene.

Studeni 2019. - povećanje cijene goriva kao okidač

Nacionalni prosvjedi ponovno su potresli Iran u studenome 2019. godine. Okidač je bilo drastično povećanje cijena goriva. Demonstracije, koje su se brzo proširile na više od 20 gradova, započele su mirno, ali su u kratkom vremenu brutalno ugušene. Uz gospodarske zahtjeve sve češće su se čuli i politički slogani, uključujući izravne pozive na svrgavanje vrhovnog vođe Alija Hamneija.

Sigurnosne snage odgovorile su iznimnom silom. Događaji su u noviju povijest zemlje ušli kao "Krvavi studeni".

Rujan 2022. - "Žena, život, sloboda"

Smrt 22-godišnje Kurdkinje Mahse Amini izazvala je nove prosvjede širom zemlje. Ona je umrla u policijskom pritvoru nakon što ju je uhitila policija za moral zbog navodnog kršenja propisa o nošenju hidžaba. Ono što je započelo kao demonstracija protiv policijske brutalnosti i obveznog nošenja hidžaba brzo se proširilo u široki prosvjedni pokret protiv političkog sustava u cjelini.

Pod sloganom "Žena, život, sloboda" mnogi mladi ljudi sudjelovali su na prosvjedima, kao i žene koje nisu nosile obvezni hidžab. Vlada je odgovorila masovnom represijom: snage sigurnosti koristile su bojevo streljivo protiv prosvjednika, tisuće ljudi je uhićeno, a mnogi su ubijeni.

Deseci mladih prosvjednika su osuđeni su smrt po kratkom postupku. Prosvjedi su trajali mjesecima i predstavljali su jedan od najvećih izazova za Islamsku Republiku posljednjih desetljeća.

Ono što je zajedničko ovim nacionalnim prosvjednim pokretima je duboko nezadovoljstvo Islamskom Republikom u sve većim dijelovima stanovništva. Prosvjednici političko vodstvo optužuju za nedostatak i volje i sposobnosti da se suoči sa zahtjevima društva.

Umjesto toga, država se oslanja na represivne mjere poput ciljanih napada i demonizacije svake oporbe koja ima potencijal ujediniti i mobilizirati ljude. Zbog nedostatka koordinacije i vodstva, prosvjedi su više puta brutalno ugušeni. Brojni politički aktivisti su završili u zatvoru ili su bili prisiljeni napustiti zemlju. Ishod trenutnih prosvjeda ostaje neizvjestan.