Internet je trebao biti slobodan - što je pošlo po zlu?

U početku je bila samo igra. Ona koju smo svi igrali nebrojeno puta: označite kvadratiće sa znakom stop, upišite tekst ispod, sastavite slagalicu - i označite kućicu „Nisam robot".
Ipak, svaki put kada biramo slike i procjenjujemo je li na njoj mačka ili kroasan, zapravo radimo za velike tehnološke kompanije.

Kad je gvatemalski računalni znanstvenik Luis von Ahn 2004. prvi put predložio ideju „igara sa svrhom" (GWAP) cilj mu je bio iskoristiti ljudsku snagu mozga kako bi računala učila od nas. Ideja je bila jednostavna: potaknuti ljude da rješavaju zadatke koji su nama trivijalni, ali koji su tada bili teški računalima - poput označavanja slika, prepisivanja teksta ili klasificiranja podataka. A kako bolje natjerati ljude da rade za računala nego pretvarajući rad u igru?

Obogati se tako da drugi rade za tebe

Von Ahn je najprije razvio ESP (extrasensory perception) igru: dvoje nasumično spojenih igrača gledalo je istu sliku, ali nisu smjeli komunicirati. Svaki je u ograničenom vremenu opisivao sliku, a bodovi su se dobivali kada bi se njihove oznake podudarale - to je onda služilo kao potvrda oznake slika, te se zatim pohranjivalo u bazu.

Godine 2006. Google je licencirao koncept i stvorio vlastitu verziju - Google Image Labeler. Već sljedeće godine von Ahn pokreće reCAPTCHA, temeljenu na istom principu: ljudi rješavaju probleme koje računala ne mogu riješiti. No rješavajući CAPTCHA testove, ljudi su nesvjesno prepisivali riječi iz skeniranih knjiga i novina koje računala nisu mogla digitalizirati. Von Ahn je 2009. prodao reCAPTCHA Googleu.

A nije stao ni tu. Godine 2011. sa Severinom Hackerom osniva Duolingo, primjenjujući crowdsourcing na učenje jezika: korisnici prevode tekstove i označavaju slike u zamjenu za besplatne lekcije, pritom stvarajući golemu bazu visokokvalitetnih jezičnih podataka koja se monetizira - trenira AI modele i koristi se za Duolingov komercijalni ispit iz engleskog.

„Ideja je bila doprinijeti zajedničkom dobru kako bismo pomogli računalima da postanu pametna, a koristi bi bile ravnomjerno raspoređene", kaže za DW Ulises Ali Mejias, profesor komunikacijskih studija na Državnom sveučilištu New York (SUNY) u Oswegu. „Ali priča nije tako završila, zar ne? Jer je Luis von Ahn prikupio sve te besplatne podatke, prodao ih Googleu i zatim profit iskoristio za svoj sljedeći projekt: Duolingo."

Prvo su došli hipiji, zatim tech-braća

Pronalazeći način kako iskoristiti kolektivnu snagu ljudskog mozga, von Ahn je pomogao postaviti temelje današnjeg modela monetizacije podataka na internetu - pretvarajući korisnike u neplaćene radnike. To je u oštrom kontrastu s originalnom vizijom kontrakulturnih mislilaca iz Sjeverne Kalifornije 1960-ih: internet kao neovisan, zajednički i utopijski prostor.

Usred Vijetnamskog i Hladnog rata milijuni Amerikanaca okretali su se životu u komunama, LSD-u i hipi kulturi. Kada se kontrakultura raspala, neki od njezinih ključnih ljudi pokušali su te utopijske snove „prevesti" u novu tehnologiju.

Primjerice Stewart Brand, koji je 1985. osnovao jednu od prvih virtualnih zajednica, The WELL, i popularizirao frazu „informacija želi biti slobodna". Ili osnivač Applea Steve Jobs, koji je konzumiranje LSD-a opisao kao jedno od najvažnijih iskustava svog života. Tu je i John Perry Barlow, tekstopisac grupe Grateful Dead, autor „Deklaracije o neovisnosti kibernetičkog prostora" prije trideset godina.

No, san o bijegu od politike kroz utopijsku tehnologiju bio je „zapanjujuće naivan", kaže profesor sa Stanforda Fred Turner, autor knjige „From Counterculture to Cyberculture".

„Možda su iza sebe ostavili političku Ameriku, ali kad su se okupili, stvorili su svijet patrijarhata. I bili su naivni misleći da će to stvoriti utopiju za sve nas. Politiku ne možete ostaviti iza sebe - to je lekcija kontrakulture koju danas vidimo na internetu", kaže Turner.

Od zajedničke svijesti do profita na podacima

Utopija nije dugo potrajala. Rani tehnološki entuzijasti brzo su shvatili kako monetizirati tu kolektivnu svijest razvijanjem tražilica, algoritama i prikupljanjem podataka.

„Vidimo to u ranoj ideologiji Facebooka. Namjera je bila otprilike: 'Dajte da prikupim sve te podatke bez dopuštenja i iskoristim ih za nešto što mogu unovčiti'", kaže Mejias.

„Prešli smo iz doba povezivanja u doba eksploatacije", dodaje Turner. „Digitalni mediji postali su rudarske industrije. Mi smo sada poput nafte ili ugljena - ukopani u društveni teren iz kojeg korporacije crpe vrijednost i prodaju nam je natrag kao proizvode i oglašavanje."

Je li ekstrakcija podataka digitalni kolonijalizam?

U svojoj knjizi „Data Grab: The New Colonialism of Big Tech and How to Fight Back" Ulises Mejias i Nick Couldry tvrde da postoji samo jedna povijesna paralela koja odgovara današnjem razmjeru ekstrakcije podataka: kolonijalizam.

„Oduzimanje zemlje sada je oduzimanje podataka, sve je napravljeno za dobrobit male elite. I to je upravo ono što se događalo u ranoj povijesti kolonijalizma - mentalitet koji opravdava uzimanje svega", kaže Couldry. Umjetna inteligencija, dodaje, samo je nastavak te logike, „trešnja na vrhu torte".

Trideset godina nakon što je proglašen slobodnim i neovisnim internet se nalazi u rukama šačice korporacija.

„Mislim da je to tragedija", kaže Mejias. „Iza kulisa bili smo prevareni. Dok smo doprinosili zajedničkom prostoru, korporacije su gradile platforme kako bi privatizirale to znanje i iskoristile ga za svoju korist."

Opće dobro ispred strojeva

Ipak, Mejias i Couldry vjeruju da otpor dolazi. Ukazuju na pokrete koji se protive izgradnji podatkovnih centara ili radnike gig-ekonomije (zapošljavanje ljudi koji putem aplikacije nude razne usluge, nap. red.) koji zahtijevaju bolje uvjete. A nadu polažu u mlade.

„Mladi ljudi žele da im životi budu bolji nego što su bili posljednjih deset godina. Imaju maštu da izgrade bolju budućnost", kaže Couldry.

Nedavne ankete pokazuju rašireno razočaranje: gotovo polovica mladih u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) kaže da bi radije odrasla u svijetu bez interneta. Druge studije pokazuju da gotovo polovica tinejdžera u SAD-u i gotovo dvije trećine pripadnika Gen Z u UK-u vjeruju da im društvene mreže štete.

Za Turnera put naprijed je jasan: „Naša pažnja mora biti na politici, a ne na strojevima. Moramo razmisliti o tome što želimo da ovi strojevi rade za opće dobro. To kontrakulturalisti nisu učinili - i to je ono što mi sada moramo učiniti."