Izložba "Zemlja-zrak" umjetnice Snježane Ban u Galeriji SC

Prema Rječniku simbola, zemlja je „oprečna nebu kao nedjelatno počelo (...) kao ženski aspekt prema muškom (...) kao tama svjetlosti (...) kao gustoća, taloženje i kondenzacija. (...) ona je žena i majka (Velika majka) (...) Ona je djevica koju razdire ralo ili plug, koju oplođuju kiša ili krv - sjeme neba. Posvuda je zemlja maternica u kojoj se začinju vrela, minerali, kovine. (...) Zrak je jedna od četiri pratvari, (...) Zrak je kao i vatra djelatna i muška tvar (...) zrak simbolično se povezuje s vjetrom i dahom. Prikazuje suptilni svijet, prostor između neba i zemlje, onaj svijet širenja što ga, (...) ispunja dah (qi), a prijeko je potreban za opstanak bića." 

Neovisno o navedenim simbolskim definicijama koje je, kao i svako živo biće, u svome postanju determiniraju, Snježana Ban stvara vlastito opredmećenje zemlje i zraka. Uzdiže pritom osobni umjetnički jezik na razinu stila isprepletenog visokim i niskim u umjetnosti, podjednako vizualnim i konceptualnim, uvijek u suvislosti slike kao otvorenog medija u duhu s post-post-postmodernim vremenom u širokom rasponu. Od pop-arta do neoavangardi, ali i modernih te klasičnih citata u kontekstu vlastite kompleksne vizualizacije, Snježana ostvaruje nečiste, hibridne slike i skulpture, što je svjedočanstvo autoričine umjetničke imaginacije, intencije i invencije. Umjetnica podrazumijeva teoriju citatnosti[1] kontekstualizirajući vlastiti izričaj.

Prepričavajući Luisa Buñuela - za kojeg je i trenutak sumnje dovoljan, što je činjenica koja je izložbom konstantno provedena od polaritetnoga naziva (zemlja - zrak) do vlastita izričaja koji od odabrane umjetnosti, (neo)popartističkih slika koje aluzivno propituju pojam fragilnosti i sumnje, preko projektila zemlja-zrak do potencijalne globalne ugroze koja prijeti krajem svijeta, krajem svega što znamo i ne znamo - autorica sve to analizira i usredotočuje. Snježanini svjetovi umjetnosti kompleksni su, zgusnuti, ali i humorni. Asocijativnim vizualnim sklopovima vezanim uz umjetničko baštinstvo parafrazira i odaje posvetu Duchampu, Kleinu, Hockneyu, Kožariću, Petriću... od praznine prostora do obilatosti. Sve je tu razložno ispremiješano. Visoko i nisko u umjetnosti, citat i njegova revalorizacija, nasljeđe i valorizacija nasljeđa, saturiranje, zasićenje i konglomerat svega toga koji izrasta prema novom i originalnome propitivanju, novome humoru, smijehu i sumnji pretočenima u novi imago (slika, lik, oblik) unatoč utemeljenju originalnom vizualizacijom. Skulpturama pak Snježana Ban ostvaruje nešto posve eterično: prazninu i zrak. Više od toga bilo bi previše i neumjereno. Ovom izložbom Snježana Ban pronašla je novi trag i autorski pečat. (predgovor, Željko Marciuš)

[1] Dubravka Oraić Tolić u knjizi Teorija citatnosti tvrdi da u razdoblju postmoderne i postmodernizma dominira ilustrativna citatnost, odnosno muzejska i arhivarska citatnost, koja jača kulturni kanon. Postmodernistički umjetnici „(...) stavljaju se u podređen položaj, doslovce prepisuju i preslikavaju tekstove vlastite tradicije i suvremene kulture kako bi pokazali da tradicija i kultura postoje, da se ne smiju zaboraviti, nego da se moraju svim sredstvima, pa i jednostavnim neprerađenim citatima, čuvati od uništenja", Anica Bilić, Zašto su mali pisci prešućivani u hrvatskoj književnoj historiografiji, PDF, 10hrčak, Portal Of Scientific Journales of Croatia - Hvar City Theatre Days, Vol.33, No.1 May 2007, str. 436. Ta simptomatična tvrdnja primjenjiva je, naravno, i na post- post-postmodernu likovnost Snježane Ban.  

BIOGRAFIJA

Snježana Ban (Zagreb, 1980.) diplomirala je 2007. godine na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te 2008. godine na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer modni dizajn. Izložbom Umjetnik sam, dakle sumnjam i disertacijom Sumnja kao kreativni potencijal u suvremenom slikarstvu doktorirala je 2019. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom prof. Ante Rašića i dr. sc. Blaženke Perice. Zaposlena je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Do sada je izlagala na deset samostalnih izložbi te većem broju skupnih i tematskih izložbi u zemlji i inozemstvu. S Teom Hatadi i Antom Rašićem priredila je tematsku skupnu izložbu i katalog Retroperspektiva: Ova bi djela mogla biti... u Galeriji Prsten i PM, HDLU u Zagrebu (2016.). Autorica je koncepcije skupne izložbe te knjige - kataloga pod nazivom Umjetnost je sumnja, održane u tri dijela tijekom 2020. godine u izložbenom prostoru Lexart skladište u Zagrebu. Nagrađena je Velikom nagradom 28. salona mladih (2006.) i 2. nagradom Erste fragmenti 3 (2006.).