Pitanje je li moralnost zapisana u ljudskom „kodu" jedno je od najstarijih filozofskih i znanstvenih pitanja. Drugim riječima, ljudi se često pitaju rađamo li se s osjećajem za dobro i zlo ili moralnost učimo kroz odgoj, društvo i kulturu. Odgovor koji danas nude filozofija, psihologija i biologija obično nije jednostavan - mnogi stručnjaci smatraju da je moralnost rezultat kombinacije urođenih sklonosti i društvenog učenja.

S biološke strane, postoje određeni pokazatelji da ljudi imaju prirodnu sklonost moralnom ponašanju. Evolucijska psihologija tvrdi da su se određene moralne tendencije razvile jer su pomagale preživljavanju skupine. Na primjer, osjećaji poput empatije, suosjećanja ili pravednosti pomažu ljudima da surađuju i grade stabilne zajednice. Bez povjerenja i međusobne pomoći, rane ljudske zajednice teško bi opstale. Zbog toga neki znanstvenici smatraju da je barem dio moralnog ponašanja ugrađen u našu biologiju.

Zanimljiva su i istraživanja s malom djecom. Neka psihološka istraživanja pokazuju da čak i vrlo mala djeca reagiraju na situacije koje uključuju pomaganje ili nanošenje štete drugima. Djeca često pokazuju preferenciju prema osobama koje pomažu drugima, a negativno reagiraju na one koje nanose štetu. Takvi rezultati upućuju na mogućnost da određeni osjećaj za pravednost postoji već u ranoj dobi.

Ipak, moralnost nije samo pitanje biologije. Veliku ulogu ima društvo u kojem osoba odrasta. Različite kulture imaju različita moralna pravila, običaje i norme. Ono što se u jednoj kulturi smatra prihvatljivim, u drugoj može biti potpuno neprihvatljivo. Primjerice, stavovi o obitelji, autoritetu, dužnostima ili društvenim pravilima često se razlikuju među društvima. To pokazuje da moralnost u velikoj mjeri oblikuju odgoj, tradicija i društvene vrijednosti.

Filozofi su također kroz povijest raspravljali o ovoj temi. Neki su tvrdili da ljudi posjeduju prirodni moralni osjećaj - svojevrsni „unutarnji kompas" koji nam govori što je ispravno. Drugi su smatrali da je moralnost rezultat razuma, odnosno da ljudi kroz razmišljanje i iskustvo razvijaju moralna pravila.

U suvremenim raspravama sve je češće mišljenje da moralnost nastaje kroz interakciju prirode i okoline. Ljudi možda imaju urođene sposobnosti poput empatije ili osjećaja pravednosti, ali način na koji ih razvijamo i primjenjujemo oblikuje društvo u kojem živimo.

Zbog toga se može reći da moralnost nije potpuno zapisana u našem genetskom kodu, ali ni potpuno naučena. Ona je rezultat složenog procesa u kojem se susreću biologija, iskustvo, kultura i osobno razmišljanje. Upravo ta kombinacija čini ljudsku moralnost dinamičnom i stalno promjenjivom.