Kada se govori o klimatskoj tranziciji, rasprave se najčešće vode o tome koje tehnologije mogu smanjiti emisije stakleničkih plinova i koliko brzo. Mnogo se manje pažnje posvećuje pitanju zašto se neke tehnologije prošire svijetom u samo nekoliko godina, dok drugima trebaju desetljeća.

Upravo se tim pitanjem bavi novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications, u kojem su znanstvenici analizirali najveću dosad prikupljenu bazu podataka o širenju tehnologija kroz države i vrijeme.

Autori su proučavali 130 različitih tehnologija u 228 zemalja, od prijevoznih sustava i energetskih tehnologija do kućanskih uređaja i komunikacijskih sustava. Nakon filtriranja podataka analizirali su 1750 primjera koji opisuju kako se pojedine tehnologije šire društvom tijekom desetljeća.

Cilj istraživanja bio je razumjeti postoje li zajedničke karakteristike tehnologija koje se šire brže od drugih. Rezultati pokazuju da brzina širenja nije slučajna.

Modularne, jeftinije i manje tehnologije brže se šire

Prema analizi, novije tehnologije u pravilu se šire brže od starijih. Brže se šire i tehnologije koje su manje, jednostavnije, standardiziranije te zahtijevaju manje materijala i infrastrukture. S druge strane, velike, složene i dugovječne tehnologije češće se šire sporije.

Autori kao primjer navode da se modularne tehnologije mogu proizvoditi u velikom broju primjeraka, lakše prilagođavati tržištu i jednostavnije uvoditi u postojeće sustave. Takve karakteristike mogu pogodovati bržem prihvaćanju među korisnicima.

Nasuprot tome, tehnologije koje zahtijevaju veliku infrastrukturu, složene regulatorne postupke, dugotrajnu izgradnju ili velika početna ulaganja često se šire sporije, čak i kada imaju značajne tehničke prednosti.

Iako istraživanje nije usmjereno isključivo na klimatske tehnologije, njegovi rezultati relevantni su za rasprave o energetskoj tranziciji.

Tehnologije koje se brže šire, nisu nužno najvažnije za klimatsku politiku

Posljednjih godina velik rast bilježe solarni paneli, baterijski sustavi za pohranu energije, dizalice topline i električni bicikli. Zajedničko im je da su relativno modularni proizvodi koji se mogu uvoditi pojedinačno i postupno.

S druge strane, razvoj elektroenergetskih mreža, željezničke infrastrukture, velikih hidroenergetskih sustava ili pojedinih industrijskih tehnologija često traje znatno dulje jer zahtijeva koordinaciju brojnih institucija, dugotrajne dozvole i velika ulaganja.

Autori ipak upozoravaju da se njihovi rezultati ne smiju tumačiti kao dokaz da će se upravo one tehnologije koje se najbrže šire pokazati i najvažnijima za klimatsku politiku.

Jedno od najzanimljivijih ograničenja rada istaknuto je tijekom recenzentskog postupka. Recenzenti su upozorili da istraživanje ne procjenjuje stvarni učinak pojedinih tehnologija na smanjenje emisija stakleničkih plinova i ne analizira detaljno ulogu javnih politika, subvencija, regulatornih mjera te drugih instrumenata koji mogu snažno utjecati na širenje zelenih tehnologija.

Drugim riječima, iz rezultata se ne može zaključiti da tehnologije koje se povijesno šire brže automatski imaju najveći klimatski učinak. Mnogo je preciznije reći da povijesni obrasci sugeriraju kako se određene vrste tehnologija šire brže od drugih.

To je važna razlika jer brzina širenja i klimatski učinak nisu isto.

Što utječe na usvajanje tehnologijâ?

Tehnologija može relativno brzo dosegnuti velik broj korisnika, a pritom imati ograničen utjecaj na ukupne emisije. Istodobno, neka druga tehnologija može se uvoditi sporije, ali dugoročno imati mnogo veći doprinos dekarbonizaciji energetskog ili industrijskog sustava.

Autori navode i da tehnološke karakteristike često objašnjavaju više razlika u brzini širenja nego karakteristike samih država. Iako su pojedini pokazatelji poput kvalitete institucija ili demokratskog upravljanja povezani s bržom difuzijom tehnologije, njihova statistička snaga pokazala se relativno ograničenom. Ni jedan model korišten u istraživanju nije uspio objasniti više od približno trećine ukupne varijacije brzine širenja.

To sugerira da na usvajanje tehnologija utječe velik broj čimbenika koje je teško obuhvatiti jednim modelom. Među njima mogu biti kulturne navike, tržišne okolnosti, cijene sirovina, ponašanje potrošača, geopolitičke okolnosti, regulatorni okvir i brojni drugi elementi koji se razlikuju od zemlje do zemlje.

Važna poruka za klimatsku politiku

Energetska tranzicija ne ovisi samo o tome koliko je neka tehnologija učinkovita ili koliko emisija može izbjeći. Jednako je važno koliko se brzo može proizvoditi, instalirati, financirati i prihvatiti u društvu.

Povijest tehnološkog razvoja pokazuje da različite vrste tehnologija slijede različite putanje širenja. Zbog toga bi procjene budućih klimatskih scenarija, smatraju autori, trebale više pažnje posvetiti stvarnim iskustvima iz prošlosti, umjesto pretpostavci da će se sve tehnologije širiti jednakom brzinom.

Iako istraživanje ne daje jednostavan odgovor na pitanje koje će tehnologije predvoditi klimatsku tranziciju, ono pokazuje da brzina njihova širenja nije samo pitanje politike ili tržišta. U velikoj mjeri određuju je i sama svojstva tehnologije.