Klimatska akcija najjeftinija je polica osiguranja koju imamo

Klimatska kriza više se ne mjeri samo stupnjevima zatopljenja i ciljevima smanjenja emisija, već i brojem hospitalizacija, izgubljenim radnim satima, urušavanjem infrastrukture i javnim novcem koji se crpi iz već opterećenih proračuna, navodi se u novoj akademskoj studiji, prenosi Euronews.

Između 1980. i 2021. godine ekstremni vremenski i klimatski događaji prouzročili su gospodarske gubitke veće od 560 milijardi eura u EU27, od čega je samo 25-33 % bilo osigurano, pokazuje studija naručena od zastupnice u Europskom parlamentu Lene Schilling (Zeleni/Austrija), a koju je izradilo Sveučilište za ekonomiju i poslovanje u Beču.

Do 2050. godine proizvodni gubici diljem Unije projiciraju se na više od 5 bilijuna eura - a pri zatopljenju od 3 °C BDP bi pao za oko 10 %.

Taj „jaz u klimatskoj zaštiti" znači da se većina klimatskih šteta ne pokriva privatnim osiguravateljskim tržištima, već se izravno prenosi na javne proračune, navodi se u radu profesorice Sigrid Stagl. Studija ističe da klimatska zaštita nije samo ekološka nužnost, nego i ekonomska racionalnost.

Države kao osiguravatelji u krajnjoj nuždi

Predstavljajući nalaze u Europskom parlamentu u Bruxellesu u ponedjeljak, Stagl je rekla da vlade sve češće djeluju kao osiguravatelji u krajnjoj nuždi, financirajući pomoć nakon katastrofa, obnovu infrastrukture, troškove zdravstvene skrbi, socijalne naknade i hitne mjere oporavka iz javnih sredstava.

Stagl je upozorila da nekontrolirano zatopljenje potkopava temelje privatnog osiguranja, povećava premije, smanjuje pokrivenost i čini čitave regije neosigurljivima. Takav scenarij mogao bi izazvati kolaps tržišta i prisiliti vlade na spašavanje sustava javnim sredstvima.

Klimatska šteta, koja se nekoć smatrala vanjskim ili budućim troškom, sve se više internalizira u državnim bilancama te se tretira kao trajna fiskalna obveza, a ne kao privremeni šok.

Studija izričito opisuje klimatsku akciju kao „životno osiguranje za planet"

„Ulaganjem samo 1-2 % globalne gospodarske proizvodnje moguće je izbjeći gubitke od 11-27 % BDP-a, pri čemu svaki uloženi dolar donosi uštedu od 5 do 14 dolara", navodi se u studiji koja nastoji potaknuti donositelje politika na veća ulaganja u prilagodbu klimatskim promjenama.

Studija izričito opisuje klimatsku akciju kao „životno osiguranje za planet", odnosno strategiju upravljanja sistemskim rizicima u kojoj su troškovi ublažavanja i prilagodbe mali u usporedbi s razmjerima mogućih gubitaka.

Pozivajući se na podatke Međunarodnog monetarnog fonda, Stagl je u Bruxellesu istaknula da bi rana prilagodba smanjila ukupne gubitke za 65-70 %, dok bi odgađanje djelovanja povećalo godišnji teret na više od 100 milijardi dolara (840 milijardi eura).

„Svaka godina odgađanja povećava troškove, produbljuje nejednakosti i slabi konkurentnost Europe. U političkom diskursu klimatska akcija često se prikazuje kao trošak. Podaci dokazuju da je nečinjenje obveza; klimatska akcija jedina je fiskalno održiva strategija", rekla je Stagl, napominjući da je između 2 i 5 milijuna radnih mjesta u EU-u ugroženo do 2040. ako se ne poduzmu protumjere.