Energetska sigurnost je ponovo glavni prioritet u Europskoj uniji, jer rat u Iranu pokazuje do koje mjere su mnoge države članice i dalje izložene iznenadnim šokovima u snabdijevanju naftom i plinom - unatoč lekcijama iz invazije Rusije na Ukrajinu prije četiri godine.

Kriza je potaknula države članice da ponovo preispitaju svoje napore u diverzifikaciji opskrbe i smanje oslanjanje na vanjske izvore energije. Ona je također donijela novi zamah nuklearne energije.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je prošlog mjeseca da je europsko zapostavljanje nuklearne energije bilo „strateška greška". Bruxelles sada razmatra dodatno financiranje nuklearne energije, dajući prioritet uvođenju takozvanih malih modularnih reaktora (SMR) do početka sljedećeg desetljeća.

Čak i u Njemačkoj, koja je potpuno isključila sve svoje reaktore, rasprava o povratku nuklearnoj energiji ponovo se rasplamsava.

Kancelar Friedrich Merz kaže da je odustajanje od nuklearki bilo „ozbiljna strateška greška", ali i da nema povratka na atomsku energiju. No njegov blizak politički saveznik i premijer pokrajine Bavarske Markus Söder kaže da je „vrijeme za novu eru nuklearne energije" i planira izgradnju malih modularnih reaktora u svojoj pokrajini.

„Obnovljeni fokus Europske unije na proširenje nuklearne energije predstavlja strateški razuman odgovor na dugoročne ciljeve energetske sigurnosti i klimatske ciljeve regije", rekao je Henry Preston, glasnogovornik Svjetske nuklearne asocijacije koja okuplja proizvođače iz branše. „Nuklearna energija ostaje jedinstvena po tome što osigurava čistu, sigurnu i skalabilnu električnu energiju", dodao je.

Fokus na SMR-u je „pogrešno usmjerena strategija"

SMR-i su nuklearne elektrane nove generacije, koje su obično projektirane za proizvodnju manje od 300 megavata električne energije - otprilike trećinu proizvodnje konvencionalnih reaktora. Zagovornici ove tehnologije tvrde da će ove elektrane biti jeftinije, jednostavnije za izgradnju i sigurnije od tradicionalnih reaktora.

Ali protivnici oštro kritiziraju ponovno okretanje Europske unije nuklearnoj energiji. To je „pogrešno usmjerena strategija", rekao je M. V. Ramana, profesor na Sveučilištu u Britanskoj Kolumbiji, čija se istraživanja fokusiraju na rizike nuklearne energije i razoružanje. On tvrdi da SMR na kraju košta više po jedinici proizvedene energije nego tradicionalni veliki reaktori „zato što snaga elektrane ne raste linearno s uloženim materijalima i radom".

Luke Haywood, šef za klimu i energiju u Europskom ekološkom uredu (EEB), smatra da „ulaganje novca u novu nuklearnu energiju, posebno u neprovjerene modularne nuklearne reaktore, neće riješiti nijedan od naših energetskih problema". On je nuklearnu energiju nazvao „skupom distrakcijom".

„Njezina izgradnja je prespora, ona je preskupa i prerizična. Modularni nuklearni reaktori su godinama, ako ne i desetljećima, udaljeni od primjene u velikim razmjerima", rekao je Haywood za DW.

Može li nuklearna energija doprinijeti podmirenju potrošnje?

Da bi smanjile oslanjanje na fosilna goriva, zemlje Europske unije su posljednjih godina znatno povećale proizvodnju energije iz drugih izvora - vjetra i sunca. Gotovo 50 posto električne energije koja se potroši u EU-u sada dolazi iz obnovljivih izvora. Ipak, zagovornici nuklearne energije tvrde da je ona ključna za osiguravanje stabilne „bazne" energije - minimalne razine električne energije koja je potrebna 24 sata dnevno, 7 dana tjedno - za razliku od povremenih izvora kao što su vjetar i sunce.

Malwina Qvist, direktorica Programa za nuklearnu energiju u nevladinoj organizaciji Clean Air Task Force (CATF), kaže da obnovljivi izvori i fleksibilna proizvodnja energije nisu dovoljni za ostvarenje gospodarstva bez emisija štetnih plinova.

Ona je istaknula da Njemačka proizvodi mnogo više električne energije iz obnovljivih izvora nego Francuska - oko 59 posto u usporedbi s 28 posto - ali da njena elektroenergetska mreža ukupno emitira oko 16 puta više ugljičnog dioksida.

„Njemačka proizvodnja iz neobnovljivih izvora u ogromnoj mjeri dolazi iz ugljena i plina, dok u Francuskoj nuklearna energija osigurava oko 67 posto električne energije uz skoro nultu emisiju štetnih plinova", rekla je Qvist.

Bez stabilne čiste energije, koja ima niske emisije štetnih plinova i dostupna je kad god je potrebna, države se neizbježno vraćaju fosilnim gorivima, naglasila je stručnjakinja. „Tu na scenu stupaju SMR-i. Kao dio paketa stabilne čiste energije, njihov modularni dizajn, niži početni troškovi i sposobnost osiguravanja industrijske topline čine ih posebno pogodnima za industrijske sektore u kojima je teško smanjiti emisije", rekla je ona, navodeći kao primjere kemijsku industriju te proizvodnju čelika i cementa.

Ali Haywood kaže da se nuklearna energija loše uklapa u energetski sustav kojim dominiraju vjetar i sunce. „Nuklearna energija nije prirodan partner sustavu zasnovanom na obnovljivim izvorima", rekao je on, napominjući da „modernim energetskim sustavima treba fleksibilnost, postrojenja koja mogu brzo povećati ili smanjiti proizvodnju, a ne reaktori koji moraju stalno raditi da bi bili ekonomski isplativi".

Zato je ideja nuklearne energije kao izvora za „bazno opterećenje" zastarjela, naglasio je on.

I profesor Ramana je ponovio taj stav, naglašavajući upravljanje potrošnjom, proširenje baterijskih sustava i skladištenja energije, kao i fleksibilnu proizvodnju radi uravnoteženja promjenljive proizvodnje iz solarne i vjetroenergije. „Ulaganje u SMR-e ili nuklearnu energiju uopće samo će skrenuti financiranje s ovih perspektivnijih pravaca", naglasio je.

Je li SMR sigurniji od tradicionalnih reaktora?

Sigurnost ostaje trajna briga za sve nuklearne tehnologije, uključujući male modularne reaktore. Neki smatraju da su SMR-i sigurniji zbog manjeg kapaciteta, manje potrošnje nuklearnog goriva i oslanjanja na pasivne sigurnosne sustave koji su projektirani za funkcioniranje bez vanjskog napajanja električnom energijom.

Sara Beck, šefica Odjela za istraživanje sigurnosti u organizaciji Društvo za sigurnost postrojenja i reaktora (GRS), središnjoj njemačkoj stručnoj organizaciji na području nuklearne sigurnosti, rekla je da „opće izjave o sigurnosti SMR-a nisu moguće", ukazujući na „značajne tehničke i konceptualne razlike između pojedinačnih SMR projekata".

SMR-i trenutno nemaju jedinstveni standardni dizajn, a širom svijeta se razvijaju deseci koncepata. Globalno gledano, do sada su izgrađena samo dva SMR projekta, jedan u Rusiji, a drugi u Kini, i to na temelju različitih projekata.

Profesor Ramana kaže da sve nuklearne elektrane, uključujući SMR, mogu doživjeti nesreće koje dovode do široko rasprostranjene radioaktivne kontaminacije. Također je naglasio da, unatoč desetljećima financiranja i istraživanja, još uvijek ne postoji sigurna i dokazana metoda za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Potreba za dobro provedenim SMR programom u EU?

Qvist, stručnjakinja iz CATF-a, složila se da su SMR-i i dalje nova tehnologija čija je korist u velikoj mjeri nedovoljno dokazana u velikim razmjerima na zapadnim tržištima. Ali ona vjeruje da imaju ulogu u trenutku kada potražnja za pouzdanom energijom bez štetnih emisija brzo raste.

„Globalna potražnja za stabilnom čistom energijom brzo raste, a gospodarstvima u razvoju, industrijskim klasterima i operatorima data centara potrebna je pouzdana energija s niskim emisijama ugljika", rekla je ona.

Stručnjakinja je naglasila potrebu za dobro provedenim SMR programom u Europskoj uniji, s fokusom na standardizirane projekte i koordiniranu nabavku.

Stvaranje globalno konkurentne izvozne platforme „učinilo bi za nuklearnu industriju Europske unije ono što je Airbus učinio za zrakoplovstvo", rekla je ona. „Ako EU ne uspije razviti konkurentnu ponudu, riskira da taj prostor u potpunosti prepusti geopolitičkim rivalima."

Dok se Europa suočava s pritiscima na energetsku sigurnost u brzo promjenljivom geopolitičkom i ekonomskom okruženju, nema naznaka da će rasprava o nuklearnoj energiji uskoro utihnuti.