Dakle... potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede David Vlajčić najavio je da će država nekim građanima uskratiti „bilo kakve poticaje i subvencije" zato što, prema njegovim riječima, „ne poštuju ustavnopravni poredak RH" ili „vrijeđaju ugled naše domovine".

Istodobno je poručio da za one koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju država ne treba dati poticaje, nego osigurati „pojačani obavještajni i policijski nadzor prije nego učine veliku štetu".

Objavu su prenijeli mediji a on ju je označio službenim profilom Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva poljoprivrede. Zato se ne obraćamo samo ministru Vlajčiću, nego Vladi Republike Hrvatske.

Je li ovo politika Vlade Republike Hrvatske? Ako jest, više ne govorimo samo o poticajima, nego o tome kakva država želimo biti.

Tko odlučuje tko je dovoljno lojalan?

Država ima pravo i dužnost kažnjavati počinitelje kaznenih djela i štititi građane od prijetnji, nasilja te ugrožavanja života, zdravlja i imovine. No demokratska država ne smije građane dijeliti na one koji su dovoljno „vjerni" državi i one koji to nisu.

Što znači „ne poštuje ustavnopravni poredak"? Što znači „vrijeđa ugled domovine"?

Ustav Republike Hrvatske ne poznaje građane koji svoja prava moraju zaslužiti političkom lojalnošću. Država nije vlasnik prava svojih građana.

Sloboda govora ne može imati cijenu

Možemo osuđivati nečije riječi i politički se protiv njih boriti. Ali vlast ne smije poručivati građanima da bi zbog svojih stavova mogli ostati bez javnog novca.

Ako je netko počinio kazneno djelo, prijetio ili ugrozio tuđi život i imovinu, neka za to odgovara pred sudom. Ako je riječ o mišljenju, političkom stavu ili povijesnoj interpretaciji, riječ je o drugoj stvari.

Ne odlučuje ministar je li nešto kazneno djelo. Odlučuje sud.

To pravilo vrijedi osobito onda kada nam se optuženi ne sviđa.

Nadzor prije nego što se nešto dogodi

Posebno zabrinjava najava „pojačanog obavještajnog i policijskog nadzora" prije nego što netko navodno učini „veliku štetu".

Tada se građane ne procjenjuje prema onome što su učinili, nego prema onome što vlast pretpostavlja da bi mogli učiniti. Ako se tome doda politički ili nacionalni kriterij, dobivamo opasan lanac:

ne slažeš se s državom → predstavljaš sigurnosnu prijetnju → treba te nadzirati → možda ti treba uskratiti javni novac.

Policija i obavještajne službe ne smiju biti alati za provjeru političke podobnosti, a javni novac nije nagrada za poslušnost.

Vlade i ministri se mijenjaju, ali prava građana ostaju. Danas se kriterij može odnositi na one čiji su stavovi većini odbojni; sutra može pogoditi novinare, umjetnike, aktiviste, udruge, političke protivnike ili poljoprivrednike koji kritiziraju Vladu.

Sloboda se brani unaprijed - i za one s kojima se ne slažemo.

Ne tražimo zaštitu za nasilje, prijetnje ili kaznena djela. Tražimo da država ostane država prava.

Zato od Vlade Republike Hrvatske tražimo jasan odgovor:

1. Hoće li građaninu Republike Hrvatske političko ili drugo uvjerenje ikada biti razlog za uskraćivanje poticaja, subvencije ili drugog oblika javnog novca?

2. Tko će odlučivati tko „ne poštuje ustavnopravni poredak" i što će to konkretno značiti?

3. Tko će odlučivati tko „vrijeđa ugled domovine"?

4. Što točno znači najava „bilo kakvih poticaja i subvencija"?

5. Hoće li se policijski i obavještajni nadzor koristiti prema ljudima zbog njihovih političkih stavova ili tek kada za to postoje zakonom propisani sigurnosni razlozi?

6. Postoji li već nacrt zakona ili prijedlog izmjena kojima bi se ovo provelo i hoće li biti javno objavljen?

Odgovorite na temeljno političko pitanje:

Hoće li građani Hrvatske svoja prava ostvarivati zato što su građani Republike Hrvatske ili će ih ubuduće morati zaslužiti pred vlastima?

Ne pristajemo na Hrvatsku u kojoj se vjernost provjerava

Ovo pismo nije obrana bilo kojeg političkog stava ni napad na jednu osobu ili stranku. Pišemo ga jer ograničavanje slobode često ne počinje zabranom, nego porukom da neki ljudi nisu dovoljno lojalni, da ih treba više nadzirati ili da im ne treba dati javni novac.

Ne pristajemo na državu u kojoj vlast određuje tko je dovoljno lojalan da bi imao prava.

Ne pristajemo na to da se sloboda govora plaća gubitkom egzistencijalne sigurnosti, da se građane nadzire zbog onoga što bi možda jednoga dana mogli učiniti ili da ministar odlučuje tko je kriv.

Hrvatska može biti snažna i sigurna bez političke podobnosti, nadzora mišljenja i kažnjavanja neistomišljenika.

Ustav vrijedi za sve - i za one koje volimo i za one koje ne podnosimo.