Jedan od prvih toplih dana u godini: sunce, prve proljetnice, terasa kafića koja miriše na novi početak. Sve djeluje lakše, samo da nije onog poznatog osjećaja koji mnoge osobe svake godine sustigne - osjećaja iscrpljenosti i pospanosti koji se često naziva proljetnim umorom.

No nova studija sa sveučilišta u Baselu i Bernu dovodi taj fenomen u pitanje. Istraživači su zaključili da se „proljetni umor" ne može znanstveno dokazati.

„Otkrili smo da ljudi u proljeće nisu mjerljivo umorniji ili iscrpljeniji nego u bilo kojem drugom dijelu godine", kaže voditeljica istraživanja Christine Blume, psihologinja sa Sveučilišta u Baselu.

Godinu dana praćenja - bez dokaza o umoru

Blume je na ideju za istraživanje došla jer su je novinari svakoga proljeća ponovno pitali za mišljenje o tom fenomenu. „Postoji mnogo hipoteza kojima se pokušava objasniti proljetni umor, ali nitko zapravo nije provjerio postoji li on uopće", kaže.

Tijekom jedne godine - od srpnja 2024. - istraživači su redovito online ispitivali 418 sudionika u sva četiri godišnja doba. Svakih šest tjedana trebali su ocijeniti razinu iscrpljenosti u proteklom periodu, stupanj pospanosti te kvalitetu sna.

Oko polovice sudionika na početku je izjavilo da pati od proljetnog umora. No podaci su pokazali suprotno: nikakvi sezonski obrasci iscrpljenosti nisu uočeni.

Što se zapravo događa u tijelu?

Često se tvrdi da toplije vrijeme širi krvne žile, snižava tlak ili da „višak" melatonina iz zime izaziva pospanost. No Blume ističe da te hipoteze nisu uvjerljive iz perspektive kronobiologije.

Melatonin se, objašnjava, kontinuirano proizvodi i razgrađuje u 24‑satnom ritmu, pa ne postoji sezonski višak koji bi se nakupljao preko zime.

„Da je proljetni umor stvaran biološki fenomen, upravo bi se u prijelaznom razdoblju trebao jasno vidjeti u podacima, ali toga nema", kaže Blume.

Ni duljina dana, ni pojedini mjeseci nisu imali ikakav učinak na osjećaj iscrpljenosti.

Zašto onda vjerujemo u proljetni umor?

Istraživači smatraju da je odgovor više u kulturi nego u biologiji.

„Naša interpretacija je da je proljetni umor prije svega kulturni fenomen."

Sam pojam stvara okvir kroz koji ljudi tumače vlastite simptome, kaže Blume. Kada zasja proljetno sunce, raste očekivanje da bismo trebali biti energičniji. Ako ta energija izostane, doživljava se kao nešto „neobično". Tu nastaje kognitivna disonanca - a proljetni umor nudi jednostavno objašnjenje.