Kako lijevi i desni populisti love glasove na izborima? 7 najčešćih političkih trikova
Politolozi i komunikolozi otkrivaju kojim se sve retoričkim i predizbornim taktikama koriste i lijevi i desni populisti kako bi pridobili birače. Pročitajte analizu!
Od "običnog čovjeka" do nerealnih obećanja: ovih 7 taktika koriste i lijevi i desni populisti kako bi osvojili glasove na izborima
Bez obzira na to nalaze li se na lijevom ili desnom dijelu političkog spektra, populistički pokreti diljem svijeta bilježe snažan rast u posljednjem desetljeću. Prema definicijama vodećih suvremenih politologa poput Casa Muddea i Jana-Wernera Müllera, populizam nije cjelovita ideologija, već „tanka ideologija" ili politički stil koji društvo dijeli na dvije suprotstavljene skupine: „čisti, pošteni narod" i „korumpiranu elitu".
Istraživanja političke komunikacije pokazuju da se i lijevi i desni populisti oslanjaju na gotovo identične psihološke i retoričke alate kako bi mobilizirali birače, izazvali snažne emocije i osigurali pobjedu na izborima. Donosimo sedam najčešćih taktika kojima se služe u predizbornim kampanjama.
1. Stvaranje podjele na „nas" i „njih"
Temelj svake populističke kampanje jest pojednostavljivanje složenih društvenih problema na borbu dobra i zla. Komunikolozi ističu da se sadržaj tih pojmova mijenja ovisno o ideološkom predznaku:
-
Desni populisti najčešće suprotstavljaju „običnog, vrijednog domaćeg čovjeka" globalističkim elitama, birokratima, medijima i manjinama ili migrantima koje prikazuju kao prijetnju tradiciji i sigurnosti.
-
Lijevi populisti isti okvir primjenjuju na ekonomskoj razini, suprotstavljajući „radničku klasu i obične građane" krupnom kapitalu, bankama, korporacijama i političkom establišmentu koji štiti bogate.
U oba slučaja cilj je isti: stvoriti osjećaj da postoji jasan vanjski ili unutarnji krivac za sve probleme građana.
2. Nerealna i brza obećanja bez pokrića u proračunu
Kako bi se razlikovali od tradicionalnih stranaka koje često govore o proračunskim ograničenjima i dugoročnim reformama, populisti nude jednostavna i trenutna rješenja za složene ekonomske probleme. Prema analizama ekonomskih stručnjaka i politologa, u predizborno vrijeme to se najčešće očituje kroz obećanja o drastičnom rezanju poreza uz istodobno veliko povećanje mirovina, plaća ili socijalnih naknada, ukidanje nepopularnih nameta preko noći ili zamrzavanje cijena bez objašnjenja tko će i kako pokriti nastali manjak u državnoj blagajni.
3. Izazivanje straha i osjećaja stalne krize
Psihološka istraživanja biračkog ponašanja pokazuju da strah i bijes mobiliziraju birače znatno brže nego racionalni argumenti. Zbog toga populističke kampanje gotovo uvijek počivaju na narativu o neposrednoj katastrofi - bilo da se radi o prijetnji gubitka nacionalnog identiteta i suvereniteta na desnici ili o prijetnji potpunog ekonomskog sloma, siromaštva i rasprodaje javnih dobara na ljevici. Kada birači vjeruju da je situacija izvanredna, skloniji su podržati kandidate koji obećavaju radikalne i brze poteze.
4. Glumljenje „čovjeka iz naroda" i namjerno kršenje pravila ponašanja
Kako bi dokazali da nisu dio odnarođene političke elite, populistički lideri pomno grade imidž autentičnosti. To uključuje korištenje jednostavnog, uličnog ili emocionalnog rječnika, odijevanje koje odudara od strogih političkih protokola te namjerno izbjegavanje političke korektnosti. Kada ih zbog takvih istupa kritiziraju mediji ili institucije, populisti tu kritiku vješto okreću u svoju korist, predstavljajući je kao dokaz da ih „establišment pokušava ušutkati jer govore istinu".
5. Diskreditacija institucija, stručnjaka i medija
Politolozi poput Pippe Norris upozoravaju da populistički akteri sustavno potkopavaju povjerenje u neovisne institucije - poput sudova, središnjih banaka, izbornih povjerenstava, znanstvenih tijela i mainstream medija. Svaka analiza koja pokazuje da su njihova obećanja neprovediva proglašava se pristranom ili naručenom od strane političkih protivnika. Time se birače potiče da vjeruju isključivo vođi ili pokretu, a ne provjerenim činjenicama.
6. Korištenje društvenih mreža za zaobilaženje neugodnih pitanja
Umjesto sudjelovanja u dugim debatama i sučeljavanjima s novinarima koji postavljaju konkretna pitanja o brojkama i zakonskim procedurama, moderni populisti dominiraju na platformama poput TikToka, Facebooka, Instagrama i X-a. Kratki, emotivni videozapisi od 30 sekundi, izvučeni iz konteksta i popraćeni dramatičnom glazbom, omogućuju im izravnu komunikaciju s biračima bez ikakve novinarske provjere činjenica (fact-checkinga).
7. Prisvajanje „volje naroda" kao jedinog mjerila
Možda najprepoznatljivija retorička taktika jest tvrdnja da isključivo taj političar ili pokret predstavlja „pravi narod", dok su svi politički suparnici i njihovi birači označeni kao neprijatelji društva. Pozivanjem na česte referendume ili izravno odlučivanje o kompleksnim pitanjima (poput porezne ili vanjske politike), populisti stvaraju dojam da vraćaju moć građanima, dok u praksi često zaobilaze demokratske procedure i zaštitu manjinskih prava.
Kako birači mogu prepoznati predizborne manipulacije?
Stručnjaci za medijsku i političku pismenost savjetuju biračima da tijekom izbornih kampanja svako veliko obećanje provjere kroz tri jednostavna pitanja: odakle dolazi novac za to obećanje, koje su njegove dugoročne posljedice i nudi li kandidat konkretan plan provedbe ili samo emotivnu parolu. Razumijevanje ovih mehanizama pomaže građanima da donesu informiranu odluku neovisno o tome kojoj političkoj opciji naginju.