Prema rezultatima istraživanja Jadranskog opservatorija za digitalne medije (ADMO), vjerovanju u takozvane super-teorije zavjere među hrvatskim su biračima najviše skloni glasači koalicije okupljene oko Mosta (Most-HS-HKS-NLM) te birači Domovinskog pokreta i njihovih partnera.

S druge strane spektra, najmanju sklonost konspiratornim narativima pokazuju glasači SDP-a, platforme Možemo! i njihovih koalicijskih partnera. Ovi podaci, predstavljeni u svibnju 2024. godine nakon parlamentarnih izbora, pružaju dosad najdetaljniji uvid u povezanost političkih preferencija i sklonosti teorijama urota u Hrvatskoj.

Što su pokazali rezultati znanstvenog istraživanja ADMO-a

Opsežno istraživanje proveli su znanstvenici s Fakulteta političkih znanosti i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u sklopu projekta ADMO (Jadranski opservatorij za digitalne medije). Profesor Nebojša Blanuša s Fakulteta političkih znanosti predstavio je usporedne podatke prikupljene 2022. i 2024. godine, ukazujući na zabrinjavajući trend rasta povjerenja u globalne teorije zavjere.

Analiza je pokazala da su konspiratornim objašnjenjima svijeta općenito sklonije osobe desne ideološke orijentacije, mlađi građani te ispitanici nižeg stupnja obrazovanja. Kada se rezultati ukrste s izbornim preferencijama, jasno se ocrtava podjela među biračkim tijelom pojedinih političkih opcija u Hrvatskoj:

• Najveća sklonost super-teorijama zavjere: zabilježena je među biračima liste Most-HS-HKS-NLM, a odmah iza njih nalaze se glasači Domovinskog pokreta i njihovih partnera.

• Najmanja sklonost teorijama zavjere: najnižu razinu vjerovanja u urote pokazali su birači lijevog i lijevog centra, odnosno glasači SDP-a, platforme Možemo! i njihovih partnera.

• Uloga političara u širenju dezinformacija: u dijelu istraživanja koje su predstavile profesorice Mirjana Tonković i Ivana Hromatko s Filozofskog fakulteta, građani su upravo političare istaknuli kao najodgovornije aktere za stvaranje i širenje lažnih vijesti u javnom prostoru.

Najpopularnije teorije zavjere u koje vjeruju građani Hrvatske

Prema podacima koje je iznio profesor Nebojša Blanuša, u odnosu na 2022. godinu udio ispitanika koji vjeruju u glavne teorije zavjere porastao je te se u 2024. godini kretao između 12 i gotovo 45 posto. Znanstvenici su uočili obrazac takozvane super-teorije zavjere, odnosno povezane konspiratorne slike svijeta u kojoj se različite urote međusobno nadopunjuju.

Među najraširenijim uvjerenjima u hrvatskom društvu ističu se sljedeće tvrdnje:

• Tajna skupina moćnika upravlja svijetom: više od 40 posto ispitanika vjeruje da, bez obzira na to tko je službeno na čelu vlada, medija ili korporacija, postoji tajna grupa ljudi koja kontrolira ratove i ekonomske krize.

• Farmaceutska industrija namjerno širi bolesti: na drugom mjestu po popularnosti nalazi se uvjerenje da velike farmaceutske kompanije namjerno izazivaju i šire bolesti kako bi povećale prodaju lijekova.

• Masovni tajni nadzor građana: visoko na ljestvici je i tvrdnja da se svaku osobu koja ima računalo spojeno na internet tajno prati i neovlašteno nadzire.

• Klasične i moderne globalne urote: slijede teorije o štetnosti cjepiva, vladavini masona i iluminata, skrivanju kontakata s izvanzemaljcima, nametanju "novog svjetskog poretka" te teorije o zaprašivanju iz zraka (chemtrails).

Viralne teme koje oblikuju politički diskurs

Istraživanje ADMO-a identificiralo je i devet viralnih tema koje se najčešće koriste u javnim raspravama i na društvenim mrežama. One obuhvaćaju narative o razdoblju nakon pandemije COVID-19, klimatskim promjenama, takozvanoj "velikoj zamjeni stanovništva", "velikom resetu", pokretu QAnon, ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku, ulozi Europske unije te teorijama o LGBTQ+ zavjerama.

Posebno snažan odjek u domaćem političkom prostoru imaju narativi o migracijskim prijetnjama, post-covid posljedicama, suverenitetu naspram Europske unije i globalnom "velikom resetu". Politički akteri često koriste upravo ovakve teme kako bi mobilizirali nezadovoljne birače i ponudili jednostavna objašnjenja za složene društvene i ekonomske krize.

Kome Hrvati zapravo vjeruju kada traže informacije

Zanimljiv dio studije profesorica Tonković i Hromatko odnosi se na povjerenje u izvore informacija, što objašnjava zašto se konspiratorni narativi tako brzo šire unatoč provjerama činjenica. Građani u Hrvatskoj najviše vjeruju informacijama koje čuju u neposrednom okruženju:

• Prvi krug povjerenja: članovi obitelji nalaze se na samom vrhu ljestvice povjerenja, a odmah iza njih slijede prijatelji, susjedi i kolege s posla.

• Tradicionalni i digitalni mediji: vijesti s radija, televizije, internetskih portala i iz tiskanih medija nalaze se tek iza osobnih kontakata.

• Odgovornost za lažne vijesti: nakon političara, koje građani vide kao glavne generatore dezinformacija, kao najodgovorniji za širenje lažnih vijesti navedeni su društvene mreže, novinari i urednici medija, korporacijski lobiji te tek na kraju sami teoretičari zavjera.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da teorije zavjere u Hrvatskoj nisu tek rubni internetski fenomen, već važan faktor koji oblikuje političke stavove i izborno ponašanje značajnog dijela biračkog tijela.