Ante Babić stvarno misli da treba ukinuti pravo glasa umirovljenicima

Nije lako biti javna osoba, pogotovo u slučaju kada se od tebe očekuje pametna izjava. U moru bisera kojima nas svakodnevno zasipaju razni likovi u rasponu od kvazi poznatih (namjerno ne koristim riječ celebrityja ili celebova) do političara svih boja, jedna je prošlog tjedna visoko iskočila na listi.

Ante Babić, još jedan ekonomist koji obožava pridjev „neovisni" kraj svog imena, ispalio je ničim izazvan kako bi pravo glasa trebalo oduzeti starijima od 70 ili 80 godina, a kao kriterij je predložio posjedovanje vozačke dozvole?!

Krenimo od početka, od dragog pridjeva, što to znači neovisni (ili nezavisni) ekonomski stručnjak. Logičan odgovor bio bi da ta osoba svoju egzistenciju osigurava na tržištu, bez utjecaja države ili nekih lobija. Analiza životopisa na prvi pogled pokazuje da se radi o, kako bi se nekad reklo, viđenijem članu zajednice. Sin Mate Babića, dugogodišnjeg profesora ekonomske analize na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu doktorirao je već s 26 godina, zaposlio se na Ekonomskom institutu, prešao kratko u privatnu banku i zatim proveo pet godina u Hrvatskoj narodnoj banci.

Nakon izbora 2003. u kojima je aktivno sudjelovao kao ekonomski stručnjak HDZ-a, postao je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju. Uz to je obavljao funkcije člana Nadzornog odbora INE, Croatia osiguranja, Hrvatskih željeznica i Brodotrogira. Još uvijek je predsjednik Nadzornog odbora Končara, predaje na ZSEM-u i potpredsjednik je Hrvatskih izvoznika. Impresivan CV mladog stručnjaka, nedvojbeno pisan i ukrašen njegovom rukom pogledajte sami na stranicama Ministarstva znanosti. 

I sad takva osoba s pedigreom odluči da je vrijeme za ograničavanje prava glasa starijim osobama, jer, citiramo, „Utjecaj umirovljenika na ekonomiju je ogroman, a oni su velika glasačka mašinerija i netko će prije ili kasnije to morati učiniti". Zašto? Da bi se ograničio utjecaj umirovljenika na politiku ili na gospodarstvo?

Naime, pred tridesetak godina na jednog su umirovljenika u Hrvatskoj dolazila četiri zaposlena, a danas je ta brojka daleko nepovoljnija - 1,35 zaposlenih na jednog umirovljenika. Argument o utjecaju na gospodarstvo stoji, no kakve to veze ima s glasovima na izborima, definitivno nije jasno.

Pogreške koje je ova država napravila na samom početku, princip solidarnosti koji je osnova prvog stupa mirovinskog osiguranja i nezakonito postupanje te iste države koja si je dopustila gomilanje duga umirovljenicima padaju na pleća sve manjeg broja zaposlenih. Ipak, vrijedi upozoriti uvaženog savjetnika da civilizacijske tekovine ne dozvoljavaju mogućnost da se čovjeka koji odlazi u mirovinu pošalje na vrh brda bez hrane i vode, a poslije se dođe pokupiti odjeća i osobne stvari koje je pokojnik ostavio za sobom.

U ovom slučaju, gubitak vozačke dozvole zbog lošeg vida, sluha ili uznapredovalog artritisa pokazao bi se ključnim argumentom za proglašavanje osobe nesposobnom da misli svojom glavom i utječe na politički život zemlje, tj. kako Babić lijepo kaže - u Americi ako nemate vozačku niste ubrojivi. Kopiranje Obaminih United States of Prozac teško da bi Hrvatsku odveo u pravom smjeru ...

Kako ova besprizorna populacija ne bi utjecala i na gospodarstvo, vjerojatno bi bilo uputno umjesto novca podijeliti točkice za osnovne namirnice i pretplatu na neki državni dnevnik i dalekovidnicu, a novac od mirovina upotrijebiti za još neki most, zlatni WC i slične 'javne potrebe'.

Na upit novinara da pojasni tu svoju izjavu, Babić je krenuo nadugačko i naširoko, pokazujući znatan politički talent za presipanje iz šupljeg u prazno. Naime, savjetnika smeta količina novca koju su stranke umirovljenika uspjele izmusti iz državnog proračuna, smatrajući da je to nauštrb nerođene djece, mladih i ostalih kategorija stanovništva.

Činjenica da Hrvatska ima zakone koji propisuju visinu mirovine i usklađivanje rasta mirovina s rastom osobnog dohotka ne zanima ga previše, a umirovljenici su proglašeni i balvanom na autocesti mirovinske reforme, jer drugi stup nikako da krene s početnih 5% izdvajanja u predviđene više kategorije.

Pitanje statusa umirovljenika sigurno predstavlja jedan od ključnih elemenata razvitka Hrvatske, no kako su iznosi koji se izdvajaju za njih vrlo slični iznosima koje je vlast na ovaj ili onaj način uludo bacila kroz prozor ili potrpala u džepove bliskih mađioničara pretvorbe i nove hrvatske ekonomije ovakva retorika je, najblaže rečeno, neprimjerena.